U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o hipoglikemiji kod osoba sa dijabetesom tipa 2 . 

 

HIPOGLIKEMIJA – niska razina glukoze u krvi koja je izazvana lijekovima, a može biti potencirana preskakanjem obroka, pojačanom tjelesnom aktivnošću, konzumiranjem alkohola ili utjecajem djelovanja nekih lijekova koji se primjenjuju u liječenju ostalih kroničnih bolesti.

 

UVOD

Po otkrivanju šećerne bolesti tipa 2, osnovna informacija koja se dobiva je kako trajno postići što bolju regulaciju glukoze u krvi da bi se spriječila pojava komplikacija bolesti: mikro i makrovaskularne bolesti – krvnožilne promjene na očima i bubrezima, oštećenja živčanog sustava i bolesti velikih krvnih žila s posljedicom razvoja infarkta srca ili moždanog udara. Ali, što znači što bolja regulacija glukoze u krvi i kako je postići i održati?

Najjednostavnije, najjeftinije i najučinkovitije rješenje je pravilna prehrana i redovna tjelesna aktivnost, što dovodi do postepene redukcije suvišne tjelesne težine. No, to je i najteži oblik liječenja. U velikog broja bolesnika takav način liječenja pomaže, ali kratkotrajno, odnosno dok je bolesnik motiviran ili u strahu od razvoja komplikacija. Kako povišena razina šećera u krvi ne boli, vrlo se brzo zaboravlja na posljedice loše regulacije pa je u terapiju potrebno uključiti lijekove koji pomažu i na različitim razinama utječu na sniženje glukoze u krvi (povećavaju inzulinsku osjetljivost, smanjuju proizvodnju glukoze iz jetre, djeluju na smanjenje gladi i obnavljaju stanice gušterače za proizvodnju inzulina, utječu na probavne hormone koji pomažu u iskorištavanju glukoze, utječu na pojačano lučenje glukoze mokraćom i sl.). Svi ti lijekovi najviše su učinkoviti uz pravilnu prehranu i redovnu tjelesnu aktivnost te redukciju suvišne tjelesne težine, odnosno smanjenje masnog tkiva (opseg struka). Ako se ni tim lijekovima ne uspije postići poboljšanje, u terapiju je tada potrebno uvesti lijekove koji stimuliraju gušteraču na pojačano lučenje inzulina ili se inzulin dodaje u terapiju pomoću injekcija. Takva terapija ima i svoje nuspojave – mogućnost razvoja hipoglikemije, odnosno preniske razine glukoze u krvi (lijekovi kao što su sulfonilurea starije generacije, glinidi i inzulini).

 

 

KAKO PREPOZNATI HIPOGLIKEMIJU?

Hipoglikemiju treba definirati kao svako ono stanje niske razine glukoze u krvi koje potencijalno može naškoditi bolesniku. Teško je odrediti jedinstveni prag pri kojemu se definira hipoglikemija zato što osoba s dugotrajno visokim vrijednostima glukoze u krvi može imati simptome hipoglikemije već kod vrijednosti koje smatramo dobrom regulacijom (4 ili 5 mmol/L), dok osobe koje su sklone niskim vrijednostima glukoze nisu u stanju prepoznati simptome potencijalno opasne hipoglikemije. Provjera razine glukoze glukometrom dat će pouzdan odgovor.

 

SIMPTOMI HIPOGLIKEMIJE

Početni simptomi su znojenje, nervoza, drhtanje, slabost, lupanje srca, glad (utjecaj je adrenalina i živčanih završetaka na pojačano lučenje šećera iz tjelesnih skladišta – jetre i mišića u krv za opskrbu mozga energijom): glukoza u krvi < 3,9 mmol/L – 3,0 mmol/L. Moguća je samopomoć.

Teža hipoglikemija odraz je smanjene opskrbe mozga glukozom pa uzrokuje vrtoglavicu, zbunjenost, umor, slabost, glavobolje, neprilično ponašanje, nemogućnost koncentracije, oslabljen vid, napadaje slične epileptičnima i na kraju komu kada mozak ostaje bez hrane: glukoza u krvi < 3,0 mmol/L. Potrebna je tuđa pomoć.

 

KAKO SI MOGU SAM POMOĆI I KAKO MI DRUGI MOGU POMOĆI

Redovna i pravilna prehrana uz svakodnevnu tjelesnu aktivnost osnova su uspješne regulacije šećerne bolesti. Potrebno je redovno uzimati preporučenu terapiju uz samokontrolu i bilježenje dobivenih rezultata. U slučaju da se ipak nađete u situaciji kada osjećate simptome hipoglikemije, potrebno je izmjeriti razinu glukoze u krvi i potvrditi sumnju. U slučaju da to niste u mogućnosti učiniti, potrebno je uzeti glukozni bombon (2-3) ili neki drugi obrok bogat glukozom (sok ili jabuka ili voda sa šećerom) te ako se simptomi ne smire za 15 min, ponoviti navedeno.

 

Nakon smirivanja simptoma, a ovisno o prilikama, pojesti ugljikohidratni obrok. U slučaju teške hipoglikemije, kada niste u mogućnosti uzeti ništa na usta (odbijanje, agresivnost, teška zbunjenost, stanje poremećene svijesti, koma) potrebna vam je tuđa pomoć: osobu je potrebno položiti na bok te injekcijom aplicirati GLUCAGEN – hormon koji iz jetre izvlači rezervu glukoze u krv i time opskrbljuje mozak hranom. Nakon što ste postali svjesni svega što se događa oko vas, potrebno je uzeti dodatni glukozni obrok.

ZAŠTO JE POTREBNO IZBJEGAVATI HIPOGLIKEMIJE

Tko je bar jednom osjetio pravu hipoglikemiju zna koliko je to neugodno iskustvo i često ostaje osjećaj straha od njezina ponavljanja. Težnja za postizanjem što bolje regulacije glikemije kako bi se izbjegle komplikacije bolesti ne smije voditi prema hipoglikemijama, naročito u starijih osoba. Naime, velike studije su pokazale da teške hipoglikemije povećavaju smrtnost od kardiovaskularnih bolesti u starijih osoba i utječu na razvoj ubrzane demencije. Iz tih se razloga preporučuje postizanje i održavanje dobre regulacije glikemije unutar granica od 4,4 do 7,8 mmol/L natašte te do 10,0 mmol/L nakon obroka uz HbA1c od 7 %. Modernim pristupom liječenja šećerne bolesti tipa 2 danas se nastoji izbjeći pojava hipoglikemija lijekovima koji ih ne izazivaju. To su hormoni probavnog sustava koji utječu na učinkovitiju proizvodnju inzulina iz gušterače, lijekovi koji omogućuju veću propusnost bubrega za glukozu te dugodjelujući inzulinski analozi koji se postepeno razlažu i imaju blagi, produljeni utjecaj na kretanje glukoze u krvi.

I ZA KRAJ: KAKO SPRIJEČITI POJAVU HIPOGLIKEMIJE

Pridržavati se načela umjerenosti u prehrani i redovno provoditi kontroliranu tjelesnu aktivnost. Paziti na konzumiranje alkohola i izbjegavati preskakanje obroka.

Kontrola glikemije u različitim razdobljima tijekom dana kako bi se otkrile neprepoznate hipo ili hiperglikemije (dijagonalni tjedni profil).

Redovne kontrole medicinskog tima, pravilno uzimanje preporučene terapije i konzultacije vezano uz uzimanje ostalih lekova.