U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost putem intervjua sa osobom na insulinu koja je prebolela COVID-19 virus. 

 

 

Živimo u razdoblju velike epidemije novog  korona virusa o kojem smo čuli  puno, a  znamo  zapravo jako malo. Svijet poznaje virus i njegovo djelovanje u ljudskom organizmu tek nešto manje od pola godine .  Često čitamo i čujemo za osobe koje imaju lošu kliničku sliku budući da imaju razne kronične bolesti. Jako često,  osim plućnih bolesti, spominju kardiovaskularne bolesti i dijabetes… Na spomen dijabetesa u tom kontekstu neki počinju osjećati paniku ili tjeskobu zamišljajući razne negativne ishode ako se zaraze korona virusom.  Svima nam je lakše kad znamo s čime se suočavamo pa mi je bilo drago popričati s Mirjanom, prvom osobom na inzulinu u Hrvatskoj za  koju znam da je preboljela korona virus.

 

Mirjana je rođena 1953. Iako ima tip 2 dijabetes, već je 18 godina na inzulinu (Novomix  30). Draga klijentica koje već godinama dolazi u moju ljekarnu i podiže potrošni materijal za dijabetes. Nazvala me prije par dana kako bi rekla da će po potrošni materijal za dijabetes s e-doznake (hvala HZZO-u na dugo čekanoj realizaciji) i lijekove s e-recepta doći njena poznanica jer ona na žalost ne može jer je još u karanteni. Trenutno čeka posljednje potvrdno testiranje kako bi bila sigurna da više nije pozitivna. Pomalo šokirana, ali i zadovoljna činjenicom da je gospođa uspješno „odradila“ COVID-19 (osim dijabetesa gospođa je preboljela tumor prije više od deset godina, pije lijekove za visoki tlak i ima problema s kralježnicom). Ponudila sam joj da koristi i-Projekt „Pozovi za zdravlje“ gdje pozivom na broj 072/700-222, uz savjet ljekarnika, teško pokretne ili osobe u izolaciji­/samoizolaciji, koje boluju od kroničnih bolesti, mogu  dobiti besplatnu dostavu receptnih lijekova. Ipak gospođa je imala koga poslati u ljekarnu, a svoje iskustvo s COVID-19 je ispričala u ovom intervju.

 

Recite nam kako je sve počelo? Kada ste posumnjali da ste zaraženi  i kako je izgledao tijek  bolesti?

Vrativši se s avionskog puta iz Turske, gdje sam bila s grupom ljudi od kojih su neki još tamo imali simptome poput temperature, kašljanja i slabosti (koje smo tek naknadno povezali s korona virusom), krenula je i meni temperatura (37,2-37,8 stupnjeva), glavobolja, slabi apetit i visoki šećeri u krvi koji nisu padali ispod 15 – 18 U tom trenu bila sam još dosta pogođena od potresa, a  nakon prvotne panike, stresa i neugode  zbog pozitivnog nalaza u jednom trenu sam samo pomislila „kud sve, tu i to“. Puno sam čitala što su ljudi rekli da im je pomagalo te sam radila vježbe disanja, a mislim da su mi puno pomogle i klasične inhalacije slanom vrućom vodom koje sam radila i po deset puta na dan… Treći tjedan od početka simptoma organizam kao da se „vratio u normalu“. Šećeri su bili normalni, apetit mi se vratio te sam mogla dosta jesti…/l. Tada sam znala da nešto nije u redu, ali nekako sam se nadala da ipak nije korona jer mi je liječnik opće prakse nakon umirujućeg telefonskog razgovora prepisao antibiotik i lijek za kašalj, no bivalo mi je sve gore (od antibiotika sam dobila proljev). Osjećala sam kao da je kamion prešao preko mene. Tolika je bila opća slabost organizma da sam jedva izašla van iz stana kada je bio potres u Zagrebu, 22.03. Nakon toga sam cijeli dan provela telefonirajući i napokon uspjela dobiti nadležne epidemiološke službe. 25.03. sam stigla na testiranje koje je potvrdilo moje sumnje: ipak sam pozitivna na korona virus!

 

Kako ste se osjećali kada ste saznali da je nalaz pozitivan i jeste li nešto poduzeli nakon toga?

U tom trenu bila sam još dosta pogođena od potresa, a  nakon prvotne panike, stresa i neugode  zbog pozitivnog nalaza u jednom trenu sam samo pomislila „kud sve, tu i to“. Puno sam čitala što su ljudi rekli da im je pomagalo te sam radila vježbe disanja, a mislim da su mi puno pomogle i klasične inhalacije slanom vrućom vodom koje sam radila i po deset puta na dan… Treći tjedan od početka simptoma organizam kao da se „vratio u normalu“. Šećeri su bili normalni, apetit mi se vratio te sam mogla dosta jesti…

 

Kako Vam se činilo – je li zdravstvena skrb prema Vama, kao osobi s dijabetesom, bila korektna i efikasna?

Drago mi je da nisam završila u bolnici. Iz prijašnjih iskustava bolničkog liječenja znam da mi je šećer uvijek lakše kontrolirati doma jer prehrana ni u jednoj bolnici nije niti malo prilagođena osobama s dijabetesom. Zdravstveni stručnjaci s kojima sam dolazila u kontakt (putem telefona) su zapisali da sam osoba sa dijabetesom, bili su ljubazni, ali nisu davali pozornost mojem suputniku dijabetesu nego samo COVID-u.

 

Koje su dodatne poteškoće osobama s dijabetesom koje se zaraze korona virusom, a o kojima zdrave osobe ne moraju razmišljati?

Neuobičajeno visoki šećeri (unatoč redovnoj terapiji inzulinom) i mogućnost ketoacidoze koje se nitko nije sjetio u tom času…

 

Što Vam je bilo najteže?


Za liječnike i sestre s kojima sam kontaktirala vezano za koronu mogu reći da su se trudili sve reći i objasniti, iako su se informacije dosta mijenjale. Završno testiranje su mi odgađali iz tjedna u tjedan, jer su očito u početku ljude prerano testirali pa su bili još pozitivni.  Ova završna testiranja (na 4 sam bila jer nisu sva tehnički uspjela) su u konačnici bila negativna, organizacija samih testiranja se poboljšala, a ukupno je prošlo više od 5 tjedana od početka simptoma do zadnjeg negativnog testa! Upravo ta neizvjesnost i iščekivanje mi je teško padalo i  jako me ljutilo… Prošlo je puno vremena u kojem sam bila skroz doma, bez izlazaka osim na testiranje…

 

Kako se sad osjećate nakon svega što ste prošli kroz zadnjih šest tjedana?


Nadam se da sam sad imuna na virus, a opet… Neke informacije govore da se ne zna koliko dugo traje imunost… Ipak osjećam kao da mi je pao kamen sa srca sad kad je sve završilo.