ŠTA JE HAŠIMOTOV SINDROM I ZAŠTO SE POJAVLJUJE
U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o značaju pravovremene dijagnostike i lečenju Hašimotovog sindroma.

Šta je Hašimotov sindrom?
Hašimotov sindrom (Hašimoto tireoiditis) je autoimuno oboljenje u kojem imuni sistem greškom napada sopstvenu štitastu (tiroidnu) žlezdu. Žlezda se nalazi na prednjoj strani vrata i ima oblik nalik na leptira ili zvezdu. Hronična upala koju izaziva ovaj autoimuni proces s vremenom dovodi do oštećenja žlezde i smanjenja njene funkcije — stanja poznatog kao hipotireoza (usporen rad štitaste žlezde).
Zašto se pojavljuje i koji su uzroci? Do razvoja Hašimotovog sindroma dolazi usled spleta nekoliko faktora:
-
Genetska predispozicija: Osobe čiji srodnici boluju od autoimunih bolesti imaju veći rizik. Hormonski uticaji: Bolest se znatno češće javlja kod žena, naročito u periodima hormonalnih prekretnica (nakon porođaja ili u menopauzi). Spoljašnji okidači: Hronični stres, virusne ili bakterijske infekcije, kao i prekomeran unos joda mogu aktivirati bolest kod predisponiranih osoba.
Glavni simptomi na koje treba obratiti pažnju S obzirom na to da štitasta žlezda diktira tempo metabolizma celog tela, simptomi zahvataju više organa i sistema:
-
Hroničan umor: Stalan osećaj iscrpljenosti, malaksalost i pospanost. Metaboličke smetnje: Neobjašnjivo gojenje, otežano mršavljenje i stalna osjetljivost na hladnoću. Promene na koži i kosi: Izrazito suva koža, proređivanje i opadanje kose, te krhki nokti. Mentalna magla: Zaboravnost, oslabljena koncentracija i promene raspoloženja (depresivnost ili anksioznost). Pritisak u vratu: Uvećanje štitaste žlezde (struma) koje može izazvati osećaj knedle ili pritiska u grlu.
Dijagnostika i lečenje Pravovremeno prepoznavanje bolesti ključno je za sprečavanje dugoročnih komplikacija:
-
Laboratorijske analize: Proveravaju se nivoi TSH i slobodnih hormona (T3 i T4), kao i prisustvo specifičnih antitela (anti-TPO i anti-TG). Ultrazvučni pregled: Omogućava endokrinologu uvid u veličinu, strukturu i eventualne čvoriće na žlezdi.
Terapija: Bolest se uspešno drži pod kontrolom svakodnevnom nadoknadom nedostajućih hormona (najčešće lekom Levotiroksin). Uz redovne kontrole kod endokrinologa, prilagođenu ishranu i umerenu fizičku aktivnost, oboleli vode potpuno normalan i punovredan život.
Recenzija: dr sc Radivoj Mračević