U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti informisanja, informišemo i edukujemo javnost, da tinejdžeri koji imaju visok šećer u krvi u većem su riziku od neutropatije u odraslom dobu.
Tinejdžeri koji imaju visok šećer u krvi u većem su riziku od neuropatije u odraslom dobu
Rezultati studije pokazuju da poteškoće u održavanju šećera u krvi u adolescenciji mogu da dovedu do većih problema u kontroli glikemije u budućnosti
Tinejdžeri koji imaju visok šećer, u odraslom dobu imaće veći rizik od oštećenje perifernih nerava koje uzrokuje simptome poput bola, trnjenja, žarenja, slabosti mišića i gubitka osećaja u ekstremitetima. Istraživanje koje su vodili naučnici sa University of Michigan pokazuje da loša kontrola šećera u krvi u adolescenciji povećava rizik od bolnih budućih komplikacija kod ljudi sa dijabetesom tipa 1. Rezultati studije objavljeni su u časopisu Diabetes Research and Clinical Practice.
Kada deca sa dijabetesom postanu tinejdžeri tada teže kontrolišu visok šećer u krvi
Studija, koja je pratila učesnike više od 30 godina, ističe kako deca kojima je dijagnostikovan dijabetes tipa 1 u mladosti imaju problema sa kontrolom šećera u krvi kao tinejdžeri. Istraživači su otkrili da su deca, koja su imala lošu glikemijsku kontrolu – što znači nivo šećera u krvi viši od proseka – tokom adolescencije bila sklonija razvoju neuropatije u odraslom dobu.
Neuropatija je oštećenje nerava koje može izazvati bol, utrnulost i peckanje u ekstremitetima. Prema statistici, od ukupnog broja obolelih od dijabetesa u jednoj zemlji, čak 50 odsto njih dobije dijagnozu neuropatije.
– Ova jedinstvena studija naglašava važnost podrške tinejdžerima sa dijabetesom tipa 1 da dobro kontrolišu nivo šećera u krvi i obezbede lagani prelazak na negu odraslih kako bi se sprečile buduće komplikacije – ističe vođa studije dr Eva Feldman, profesorka sa University of Michigan.
Hiperglikemija dovodi do poremećaja u ćelijskom metabolizmu, insulinskoj signalizaciji i regulaciji glukoze
Deci u studiji je dijagnoza dijabetesa tipa 1 postavljena je pre 6. godine. Istraživači su pristupili skoro 2.000 očitavanja HbA1c (šećera u krvi) učesnika tokom tri decenije. Tokom adolescencije, učesnici su imali prosečno očitavanje šećera u krvi od 8,9 procenata, što je više od proseka i tokom detinjstva i tokom odraslog doba.
Učesnici sa najvećim povećanjem nivoa HbA1c od detinjstva do adolescencije ne samo da su zadržali viši nivo šećera u krvi u odraslom dobu, već su imali i veći rizik od neuropatije.
– Naši nalazi ukazuju na to da poteškoće u održavanju šećera u krvi u adolescenciji mogu da dovedu do većih poteškoća u postizanju buduće kontrole glikemije. Iako mehanizmi koji stoje iza te veze nisu jasni, hiperglikemija dovodi do poremećaja u ćelijskom metabolizmu, insulinskoj signalizaciji i regulaciji glukoze, što sve može izazvati dugoročne probleme u kontroli glikemije
Tinejdžeri koji imaju visok šećer treba da dobiju maksimalnu podršku
Adolescentska hiperglikemija verovatno nije jedini doprinos riziku od budućih komplikacija, kao što je neuropatija Iako su jasne veze između glikemije i neuropatije pronađene kod dijabetesa tipa 1, znamo da postoje i vaskularni faktori rizika koji igraju ključnu ulogu u razvoju neuropatije. Međutim, ova studija naglašava potrebu da maksimiziramo našu podršku mlađim osobama sa dijabetesom.