U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti informisanja, informišemo i edukujemo javnost, kako kontrolisati jutarnji pad šećera

Jutarnji pad šećera: Zašto se dešava i kako ga kontrolisati
Osetljivost na nizak šećer razlikuje se od osobe do osobe. Neko će se osećati loše već na 70 mg/dL, dok drugi neće primetiti promene sve dok nivo ne padne znatno niže
Nizak nivo šećera u krvi ujutru, poznat i kao jutarnja hipoglikemija, može da učini da se osećate slabo, omamljeno ili zbunjeno. Ova pojava je česta kod ljudi koji uzimaju lekove za dijabetes, ali se jutarnji pad šećera može javiti iz različitih razloga i kod osoba koje nemaju šećernu bolest.
Zašto je ponekad šećer u krvi nizak ujutru?
Kada duže vreme ne jedemo, nivo šećera u krvi prirodno opada. Tokom noći, dok spavamo i ne unosimo hranu, nivo šećera u krvi može da padne, pa je to nekada i prirodan proces. Ovaj nivo šećera posle perioda bez hrane naziva se šećer u krvi na prazan stomak (glikemija natašte).
U normalnim okolnostima, telo uspeva da spreči da šećer padne na potencijalno opasno niske vrednosti. Jetra, na primer, tokom noći oslobađa deo šećera koji čuvamo u rezervi.
Kod osoba sa dijabetesom, normalne vrednosti šećera natašte kreću se između 70 i 130 mg/dL. Ako nivo padne ispod 70 mg/dL, javljaju se simptomi hipoglikemije.
Da li je osetljivost na nizak nivo šećera ista kod svih
Osetljivost na nizak šećer razlikuje se od osobe do osobe. Neko će se osećati loše već na 70 mg/dL, dok drugi neće primetiti promene sve dok nivo ne padne znatno niže. Osobe koje često imaju napade niskog šećera mogu s vremenom da izgube sposobnost prepoznavanja ranih simptoma. S druge strane, oni koji obično imaju visoke vrednosti šećera mogu da osećaju simptome i pri nivoima koji su inače normalni. Trudnice su takođe sklonije jutarnjoj hipoglikemiji, jer njihovo telo troši više energije na razvoj fetusa.
Drugi mogući uzroci za nizak šećer ujutru
Najčešći mogući razlozi pada nivoa šećera ujutru su:
-
lekovi za dijabetes, naročito dugodelujući sulfonilurea preparati ili insulin
-
drugi pojedini lekovi, poput pentamidina (koristi se kod upale pluća)
-
konzumiranje alkohola, naročito kod osoba sa tipom 1 dijabetesa
-
hronična bubrežna insuficijencija
-
operacije želuca, posebno barijatrijska (operacija mršavljenja)
-
retki poremećaji enzima ili hormona koji otežavaju razgradnju glukoze
-
naglo pojačan nivo fizičke aktivnosti, posebno kod osoba sa dijabetesom
-
povraćanje ili dijareja
-
ishrana sa vrlo malo ugljenih hidrata
-
tumor koji stvara insulin (insulinom)
-
hormonski disbalansi – slaba funkcija nadbubrežnih žlezda ili manjak hormona rasta
-
slučajno uzimanje lekova za snižavanje šećera.
U retkim slučajevima, hipoglikemija može biti povezana sa karcinomom, naročito kod tumora koji stvaraju supstance slične insulinu ili troše velike količine glukoze.
Kako nivo šećera u krvi opada, javljaju se različiti simptomi, od blagih do ozbiljnih.
U početku, osoba može da primeti ubrzan rad srca, znojenje, drhtavicu u rukama i osećaj gladi. Ako nivo šećera nastavi da se spušta, mogu da se jave glavobolja, konfuzija, promene raspoloženja, razdražljivost, pa čak i napadi (konvulzije) ili koma, ako se stanje ne leči.
Ipak, najčešći simptomi podrazumevaju:
-
drhtavicu, nervozu ili preznojavanje
-
gubitak koordinacije
-
anksioznost
-
razdražljivost
-
iscrpljenost i umor
-
glavobolju
-
vrtoglavicu ili slabost
-
poteškoće sa koncentracijom
-
ubrzan rad srca
-
bledilo
-
promene u ponašanju
-
jak osećaj gladi, praćen mučninom ili bolom u stomaku
-
bolove u mišićima
-
zamagljen vid.
Ako se hipoglikemija ne prepozna i ne leči na vreme, simptomi mogu da se pogoršaju. To se naročito dešava kod osoba koje koriste insulin i često imaju padove šećera, jer s vremenom gube svest o ranim upozoravajućim znacima.
Ozbiljni simptomi niskog šećera uključuju gubitak svesti i napade (konvulzije). U ovakvim situacijama potrebno je odmah potražiti lekarsku pomoć, jer se radi o hitnom stanju koje može biti opasno po život.