IZ IZVORE STUDIJA UNIVERZITETA U OSLU, U CILJU JAVNOG INTERESA IZ OBLASTI JAVNOG INFORMISANJA, INFORMIŠEMO I EDUKUJEMO JAVNOST O EMOCIONALNOJ INTELIGENCIJI I GLIKOREGULACIJI – ZABORAVLJENOJ VEZI

Upravljanje dijabetesom već odavno nije samo brojanje ugljenih hidrata i podešavanje doze insulina. Nova istraživanja sa Univerziteta u Oslu otkrivaju da emocionalna inteligencija – sposobnost prepoznavanja, razumevanja i upravljanja sopstvenim emocijama – može igrati ključnu ulogu u svakodnevnoj regulaciji šećera u krvi.

Šta pokazuje istraživanje?

U studiji sprovedenoj na 300 ispitanika sa dijabetesom tip 1 i 2, osobe koje su imale više nivoe emocionalne samosvesti i otpornosti značajno su ređe imale izražene epizode hipoglikemije ili hiperglikemije.
One su takođe češće beležile rezultate samokontrole, bolje komunicirale sa zdravstvenim timom i bile sklonije proaktivnom ponašanju u vezi sa terapijom.

Zašto je to važno?

Hronični stres, anksioznost, osećaj krivice zbog „loših rezultata“ – sve su to faktori koji mogu dovesti do emocionalnog sagorevanja, izbegavanja terapije ili čak poremećaja u ishrani.
Nerazumevanje sopstvenih emocija često vodi ka impulsivnim reakcijama – preskakanju obroka, prejedanju, izbegavanju fizičke aktivnosti – što direktno pogoršava glikoregulaciju.

Kako razvijati emocionalnu inteligenciju?

  • Vođenje dnevnika emocija – beleženje raspoloženja uz glikemije pomaže u uočavanju obrazaca.

  • Veštine svesnosti (mindfulness) – kratke svakodnevne vežbe pažljivog disanja i skeniranja tela.

  • Psihološka podrška – uključivanje stručnjaka (psihologa, terapeuta) u tim za dijabetes.

  • Edukacija dece i mladih – razvijanje emocionalne pismenosti već u školskom uzrastu doprinosi boljoj samoregulaciji u odraslom dobu.

Zaključak

Terapija dijabetesa mora da obuhvati i emocije, a ne samo brojeve. Emocionalna inteligencija može biti podjednako važna kao insulinska pumpa – nevidljiva, ali ključna alatka u rukama svake osobe sa dijabetesom.

Recenzija dr sc Radivoj Mračević