PREMA INSTITUTU ZA JAVNO ZDRAVLJE SRBIJE, U CILJU JAVNOG INTERESA IZ OBLASTI JAVNOG INFORMISANJA, INFORMIŠEMO I EDUKUJEMO JAVNOST O DIJABETESU I ANKSIOZNOSTI, KAKO IH POVEZATI I PREVAZIĆI

Dijabetes je hronično oboljenje koje zahteva svakodnevnu pažnju i disciplinu, ali osim fizičkih posledica, on nosi i snažan psihološki teret. Anksioznost je čest pratilac dijabetesa, naročito kod osoba koje žive s dijagnozom duži vremenski period. Strah od pogoršanja stanja, hipoglikemije, komplikacija ili društvene stigme može značajno uticati na kvalitet života.

Povezanost dijabetesa i anksioznosti

Brojna istraživanja pokazuju da su osobe sa dijabetesom u većem riziku od razvoja anksioznosti. Uzrok tome leži u svakodnevnim izazovima sa kojima se suočavaju – stalno praćenje nivoa glukoze, uzimanje terapije, briga o ishrani i fizičkoj aktivnosti. Pored toga, fizički simptomi hipoglikemije (znojenje, ubrzan rad srca, drhtavica) često se preklapaju sa simptomima anksioznosti, što dodatno pojačava osećaj nesigurnosti i nelagode.

Kako prepoznati anksioznost kod osoba sa dijabetesom

Anksioznost se može manifestovati kao stalna zabrinutost za zdravstveno stanje, izbegavanje kontrole glikemije, nesanica, poteškoće sa koncentracijom, razdražljivost i povlačenje iz socijalnih kontakata. Kod dece i mladih se često ispoljava kroz promene u ponašanju, odbijanje terapije, pad u školskom uspehu i osećaj neprihvaćenosti.

Uticaj anksioznosti na glikoregulaciju

Psihološki stres uzrokuje lučenje hormona koji povećavaju nivo glukoze u krvi, čime se pogoršava kontrola dijabetesa. Osobe pod stresom često zanemaruju redovno uzimanje terapije, preskaču obroke ili se okreću nezdravim navikama. Tako nastaje začarani krug u kojem anksioznost pogoršava dijabetes, a loša glikoregulacija dodatno pojačava psihološki stres.

Načini za prevazilaženje anksioznosti


Prvi korak je prepoznavanje simptoma i prihvatanje da mentalno zdravlje ima jednaku važnost kao i fizičko. Psihološko savetovanje, podrška porodice, razgovori sa drugim osobama koje žive sa dijabetesom, relaksacione tehnike poput dubokog disanja i meditacije, redovna fizička aktivnost i edukacija o dijabetesu značajno pomažu u prevazilaženju anksioznosti. Veoma je važno uključiti psihološku podršku u sveobuhvatan plan lečenja.

Zaključak


Borba sa dijabetesom nije samo fizička – ona zahteva i mentalnu snagu, razumevanje i podršku. Prepoznavanje anksioznosti i pravovremeno reagovanje doprinose boljoj glikoregulaciji i kvalitetnijem životu. Osobe sa dijabetesom ne treba da se stide svojih emocija – upravo otvoreni razgovor i stručna podrška vode ka trajnim rešenjima.

Recenzija dr sc Radivoj Mračević