U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o tome šta predstavlja i kako se vrši OGGT test.

 

 

Test oralnog opterećenja glukozom sproveden u standardnim uslovima predstavlja zlatni standard procene tolerancije na glukozu i apsolutno je neophodan u cilju procene postojanja predijabetesa. Indikacije za sprovođenja OGTT-e određuje lekar i pre svega su usmerene na asimptomatske osobe kod kojih postoji povećani rizik od dijabetesa, kaže endokrinolog docent dr Liljana Lukić.

 

Test oralnog opterećenja glukozom (OGTT – Oral Glucose Tolerance Test) je dijagnostički metod koji se radi kada postoji sumnja na poremećaj metabolizma ugljenih hidrata u organizmu i dijabetes. Povišene ili snižene vrednosti u krvi signal su da nešto nije u redu sa metabolizmom ugljenih hidrata. Dijabetes (šećerna bolest) je hronično oboljenje. U pitanju je bolest koja tiho oštećuje organizam. Šećernu bolest zato je veoma važno otkriti na vreme, kako ne bi došlo do mogućih oštećenja krvih sudova, kardiovaskularnog sistema, nerava, očiju, bubrega.

Test oralnog opterećenja glukozom OGTT – indikacije

Smatra se da u Srbiji od dijabetesa boluje oko 950.000, ili 12 odsto odraslih građana. Problem je što zbog nedostatka jasnih simptoma većina osoba ne zna da ima bolest.

– Test oralnog opterećenja glukozom sproveden u standardnim uslovima predstavlja zlatni standard procene tolerancije na glukozu i apsolutno je neophodan u cilju procene postojanja predijabetesa. Indikacije za sprovođenja OGTT-e određuje lekar i pre svega su usmerene na asimptomatske osobe kod kojih postoji povećani rizik od dijabetesa. Osobe koje su u riziku za obolevanje, pre svega od tipa 2 šećerne bolesti, su one koje imaju srodnike obolele od dijabetesa, koje su gojazne, imaju hipertenziju ili su imale kardiovaskularne bolesti (srčani ili moždani udar), povišen nivo masnoća u krvi. U riziku su i osobe ženskog pola koje imaju sindrom policističnih jajnika ili su imale dijabetes u trudnoći (gestacijski dijabetes) – kaže doc dr sci med Ljiljana Lukić, endokrinolog Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.

 

Koje vrste testova stručnjaci koriste u dijagnostici šećerne bolesti?

Dijabetes je hronična bolest koja nastaje kada pankreas ne luči dovoljne količine insulina ili nije u stanju da iskoristi postojeći insulin. Ovaj poremećaj metabolizma dovodi do hiperglikemije, povišenog nivoa glukoze u krvi.

-Test oralnog opterećenja glukozom je značajan, ali ne i jedini dijagnostički metod kojim otkrivamo obolele od dijabetes melitusa, odnosno šećerne bolest, koja predstavlja jedinu nezaraznu bolest pandemijskog karaktera priznatu od Svetske zdravstvene organizacije. Za postavljanje dijagnoze koristimo i jednostavnije testove, kao što su određivanje nivoa šećera u krvi na prazan stomak u dva neuzastopna dana i/ili nivo glikoziliranog hemoglobina, hemoglobina A1c (HbA1c) – objašnjava dr Lukić.

 

 

Bez kafe i cigareta

Za određivanje nivoa šećera u krvi potrebno je da osoba na testiranje dođe našte, da prethodno nije konzumirala hranu minimum 8 sati, optimum 12 sati, niti kafu, ni cigaretu neposredno pre davanja uzorka krvi, kaže dr Lukić.

– Analiza uzorka krvi se radi u laboratoriji na standardizovanom aparatu iz uzorka plazme, što znači da se testiranje ne može uraditi na samomeraču, odnosno glukometru koji koriste osobe obolele od dijabetesa za sprovođenje samokontrole. Nivo HbA1c se takođe sprovodi u standardizovanim laboratorijama, a ne na priručnim aparatima, prednost ove analize je što se ne zahteva pripremu za testiranje, odnosno može se odrediti bilo kada u toku dana – precizira dr Lukić.

 

 

Cilj testa je, pre svega, da otkrije predijabetes

Dvosatni test oralnog opterećenja sa 75 gr glukoze primenjuje se u situacijama kada prethodno navedene metode ne daju rezultate u istom smeru, odnosno kada u dva uzorka, vrednost nivoa šećera ne odgovara dijagnostičkom kriterijumu, navodi dr Lukić i dodaje da je takođe potrebno uraditi dvočasovni OGTT kod osoba čija vrednost HbA1c odgovara predijabetesu i iznosi 5,7 – 6,4 odsto.

Cilj OGTT je da se otkriju, pre svega, osobe koje su u stanju predijabetesa zbog prevencije šećerne bolesti tipa 2, oblika šećerne bolesti čiju pojavu možemo uspešno sprečiti. Danas koristimo upitnik za procenu rizika od oboljevanja od tipa 2 dijabetesa, koji postoji i kao aplikacija i sadrži osam jednostavnih pitanja. Sabiranjem poena dobijate procenu rizika za oboljevanje od šećerne bolesti u narednih 10 godina. Visok nivo rizika, skor u upitniku 15 i više, predstavlja indikaciju za test oralnog opterećenja glukozom. Određivanje nivoa šećera u krvi našte i HbA1c, dovoljne su dijagnostičke metode kada neko ima simptome hiperglikemije, povišenog nivoa šećera u krvi, kao što su sušenje usta, učestala žeđ, učestalo i pojačano mokrenje, pojačana glad, nenamerni gubitak u telesnoj težini– kaže docent dr Ljiljana Lukić.

 

 

Koje su normalne vrednosti šećera na prazan stomak?

Normalan nivo šećera u krvi na prazan stomak, našte je manji od 6,1 mmol/l, a prema strožijim kriterijumima Američke asocijacije za dijabetes to je vrednost niža od 5,6 mmol/l, navodi dr Lukić i dodaje da je predijabetes definisan nivoom šećera u krvi našte 6,1- 6,9 mmol/l, odnosno 5,6-6,9 mmol/l po američkim kriterijumima.

– Granične vrednosti za test oralnog opterećenja sa 75 gr glukoze se odnose na vrednost nivoa šećera u krvi u drugom satu testa, dijagnozu predijabetesa ćemo postaviti, ako je ta vrednost 7,8 – 11,1mmol/l, a dijabetes melitusa ako je vrednost jednaka ili veća od 11,1 mmol/l. Nivo glikoziliranog hemoglobina, HbA1c, predstavlja takođe dijagnostički test za procenu stepena glukozne tolerancije, kao što sam već ranije napomenula. Zdrava osoba ima nivo ovog parametra ispod 5,7 odsto, osoba koja ima predijabetes 5,7-6,4 odsto, a dijagnostički kriterijum za dijabetes je nivo HbA1c veći ili jednak 6,5 odsto – precizira dr Lukić.

Prisustvo insulinske rezistencije, koje predstavlja stanje organizma, a ne bolest, procenjuje se istovremenim određivanjem nivoa insulina našte. Izračunavanjem indeks-a HOMA-IR možemo proceniti verovatnoću postojanja insulinske rezistencije kod svake osobe. Vrednost HOMA-IR preko 2,5 ukazuje na prisustvo insulinske rezistencije – kaže dr Lukić.

 

 

Kako se određuje vrsta testa?

Kako bi se dijagnostikovao dijabetes neophodno je testiranje. Docent dr Ljiljana Lukić objašnjava da lekar bira vrstu testa u zavisnosti od toga da li se radi o simptomatskom ili asimptomatskom pacijentu.

-Minimum testiranja podrazumeva određivanje nivoa šećera u krvi našte i nivoa HbA1c-a. U zavisnosti od dobijenih vrednost lekar će proceniti da li je potrebno da li je potreban test oralnog opterećenja glukozom – napominje dr Lukić.

 

 

Kako se pripremiti za OGTT, kada se ne radi testiranje?

Doktorka Lukić objašnjava da se standardizovani test u cilju postavljanja dijagnoze predijabetesa ili dijabetesa, radi sa 75 gr glukoze. Tri dana pre testiranja, osoba treba da unosi minimum 150 gr glukoze, da se ne izlaže pojačanoj fizičkoj aktivnosti i da nema akutnu infekciju, jer su sve to razlozi zbog kojih se mogu dobiti lažno pozitivni ili negativni rezultati testa.

-Testiranje ne treba sprovoditi ni u uslovima povećanog stresa iz bilo kog razloga. Testiranje traje dva sata i radi se u toku pre podneva, optimalno u vremenu od 7 do 9 časova ujutru. Potrebno je doći našte (poslednji obrok da bude 10 do 12 sati pre testiranja), ne konzumirati kafu, cigarete, žvakaće gume na dan testa. Obavezno poneti doručak sa sobom. Nakon uzimanja uzorka plazme (iz vene ili iz prsta) za određivanje nivoa šećera u krvi, potrebno je da osoba popije rastvorenih 75 gr glukoze u čaši vode, kompletnu količinu za 2 do 3 minuta. Sledeće uzorkovanje je posle 120 minuta – objašnjava dr Lukić.

 

 

Moguća je pojava mučnine

Doktorka dodaje da je moguće da kod određenog broja osoba dođe do pojave mučnine, ekstremno retko povraćanja. Posle sprovedenog testa može doći do pojave niskog šećera u krvi zbog prekomerno izlučenog insulina, pa je to razlog zašto se nakon sprovedenog testa preporučuje da osoba doručkuje.

Tokom trajanja testa potrebno je da pacijent miruje, odnosno da nema fizičku aktivnost i ne uzima hranu i lekove.

-Ukoliko osoba povrati unetu glukozu testiranje se mora ponoviti, zbog čega je savet da se testiranje ne radi u vreme menstrualnog ciklusa. Hronični pacijenti jedino mogu da popiju svoju redovnu terapiju koju uzimaju našte i vodu pre testiranja – ističe dr Lukić.

 

 

Procena insulinske rezistencije

OGTT test sa insulinemijama je OGTT test tokom kojeg se pored koncentracije glukoze iz krvi, u tačno određenim vremenskim intervalima meri i nivo insulina u krvi. Ovaj test se preporučuje kada je potrebno da se kod pacijenta ispita stepen insulinske rezistencije i kapacitet inuslinske skrecije.

-Sprovođenje testa oralnog opterećenja glukozom sa češćim određivanjem nivoa šećera iz venske krvi, na pola sata, sa paralelnim određivanjem nivoa insulina, ne predstavlja dijagnostički test za dijagnozu predijabetesa i dijabetesa. Informacije koje dobijamo ovim testiranjem odnose se na procenu, pre svega, insulinske rezistencije, odnosno stanja organizma koje nosi rizike obolevanja od tipa 2 dijabetesa, gestacijskog dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Ovo stanje je pre svega povezano sa gojaznošću, kao i sposobnošću gušterače da odgovori na stimulaciju lučenja insulina, što objašnjava povišen nivo insulina, iako je nivo šećera u krvi u referentnim vrednostima- kaže dr Lukć. Ne postoje jasni dijagnostički kriterijumu, u smislu graničnih vrednosti i oni se pre svega primenjuju u naučne svrhe. Sprovođenje ovakvih testiranja ne predstavlja rutinske dijagnostičke testove u opštoj populaciji. Tumačenje nalaza se radi korišćenjem odgovarajućih matematičkih modela i treba ih prepusti stručnim osobama – naglašava dr Lukić.

 

 

Savetuje se skrining svih trudnica na dijabetes

S obzirom na značajan porast prevalence dijabetesa u trudnoći, aktuelne preporuke udruženja za dijabetes savetuju skrining svih trudnica na pojavu dijabetesa u trudnoći.

Većina preporuka savetuje sprovođenje standardnog dvosatnog OGTT-a sa 75 grama glukoze između 24 i 28 nedelje trudnoće. Jedina razlika je, što se u ovom slučaju, uzima dodatni uzorak krvi u prvom satu testa. Prisustvo gestacijskog dijabetesa definiše postojanje najmanje jedne vrednost glikemije preko graničnih vrednost i to: našte glikemija veća ili jednaka 5,1mmol/l, u prvom satu veća ili jednaka 10,0mmol/l, a u drugom satu nakon oralnog opterećenja glukozom veća ili jednaka 8,5mmol/l. Posle 6 do 12 nedelja od porođaja potrebno je ponoviti testiranje standardnim dvosatnim OGTT-om – precizira docent dr Ljiljana Lukić.