U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o adekvatnom načinu ishrane za regulaciju glukoze u krvi i ojačanja imuniteta kod osoba sa dijabetesom.
Uloga imuniteta je da nas štiti od patogena poput bakterija, virusa i gljivica. Imunitet uvek radi i potreban mu je izvor energije, ali i nutrijenata poput vitamina i minerala koji su uključeni u metaboličke procese, pa tako i u imunitet. Takvi nutrijenti se osiguravaju putem hrane zbog čega je bitna dobra opskrba organizma.
Stoga kvalitetna i raznolika prehrana pomaže optimalnom radu imuniteta i adekvatnom delovanju imuniteta na promene. Osobe s dijabetesom pogotovo trebaju praktikovati ishranu koja je nutritivno bogata, koja sadrži kvalitetne izvore ugljikohidrata i doprinosi stabilnim šećerima.
Prehrana kod virusnih infekcija
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je prehrambene smernice naglašavajući važnost uravnotežene prehrane u svrhu prevencije nutritivnih nedostataka, zadržavanja dobrog imuniteta i prevencije infekcija, kao i hroničnih bolesti. To se ostvaruje kroz konzumaciju raznolike, sveže i neprerađene hrane, što doprinosi unosu vitamina, minerala, vlakana i antioksidansa, a naglašena je i važnost konzumiranja tečnosti. Potiče se izbegavanje šećera, soli i prevelikog unosa masnoća, kako bi se smanjio rizik od prekomerne telesne mase te razvoj hroničnih bolesti.
Trenutno, zbog teške provedivosti istraživanja, raspolažemo s malom i ograničenom količinom podataka o prehrambenim obrascima i njihovom uticaju na incidenciju obolevanja i mortalitet povezan s COVID-19. No, postoje podaci ranijih istraživanja koja su proučavala prehrambene intervencije kod ostalih virusnih respiratornih bolesti.
Prvenstveno je u ishrana važna ravnoteža unosa energije. Tako proteinsko energetska malnutricija, tačnije uhranjenost, može narušiti imunitet pojedinca i dovesti do veće podložnosti infekcijama te do sporijeg oporavka. S druge ipak strane postoji problem gojaznosti, koja, osim što se povezuje s hroničnim bolestima, povezuje se i s infektivnim bolestima. Uzrok leži u narušenoj aktivaciji i radu imunosnih stanica te smanjenoj produkciji antitela. To znači da su pretili pojedinci, u usporedbi sa zdravim pojedincima, osjetljiviji na bakterijske, virusne i gljivične infekcije i imaju slabiji odgovor na vakcinaciju.
Postoje dostupna istraživanja o specifičnoj hrani, tačnije nutrijentima, koji smanjuju rizik od viralnih infekcija, a neki od njih su vitamini A, D, E i C te minerali cink i selen. Tablica 1. sažeto prikazuje najvažnije funkcije te posledice nedostatka za navedene vitamine i minerale
.
Tablica 1. Funkcije i posljedice nedostatka pojedinih vitamina i minerala.
Hrani, kao izvoru nutrijenata, svakako je potrebno pružiti prednost u odnosu na dodatke ishrani, stoga su u tablici 2. navedeni najbogatiji prehrambeni izvori pojedinih vitamina i minerala.
Tablica 2. Najbogatiji prehrambeni izvori pojedinih vitamina i minerala.
Vitaminsko mineralna suplementacija
Za optimalu potporu imunitetu, pojedini vitamini i minerali potrebni su u količini puno većoj od one koju je moguće uneti hranom, stoga se u nekim slučajevima razmatra suplementacija. Ukoliko osoba ima virusnu infekciju, nutritivni deficit može se pojaviti zbog povećane energetske potrošnje (groznica), smanjenog unosa hrane (manjak apetita, mučnina, povraćanje, dijareja), ubrzanog metabolizma i smanjene sinteze nutrijenata (npr. proteina). Važno je prepoznati deficit, pogotovo kod osjetljivih populacija kao što su starije osobe i osobe s komorbiditetima (npr. karcinom) i poduzeti potrebne mjere suplementacije.
Uloga suplementacije vitamina D kod virusnih infekcija najviše zavisi o statusu vitamina D stoga se, ako je moguće, preporučuje napraviti test. Ukoliko razina vitamina D u serumu iznosi ispod 50 ng/mL, postoji naznaka za suplementacijom. Vitamin D je siguran u dozi do 10 000 IU dnevno i nisu evidentirane nuspojave kod zdravih ljudi. Smatra se da je čak i 1000-2000 IU dovoljno za postizanje optimalnih učinaka na kosti i imunitet. Treba uzeti u obzir da je za postizanje pozitivnih učinaka ponekad potrebno nekoliko mjeseci. Suplementacija malim dozama vitamina D može biti korisna i definitivno bezopasna, a rizične skupine poput starijih osoba s dijabetesom svakako imaju veći razlog za suplementaciju.
Jednako kao i kod vitamina D, ukoliko postoji deficit, suplementacija vitaminom A može imati koristan učinak kod prevencije i lečenja virusnih bolesti.
Istraživanja i stavovi o suplementaciji vitaminom E su kontradiktorni. Djelomično postoji mogućnost bolje funkcije imuniteta kod starijih osoba. No, neka istraživanja ukazuju na mogućnost nuspojava vitamina E u obliku dodataka prehrani.
Za vitamin C je dokazan značajno smanjen rizik obolijevanja od upale pluća te kraće trajanje upale, uz suplementaciju kod pojedinaca s niskim prehrambenim unosom vitamina C. Znanstvenici su zaključili da ne postoje značajni dokazi o koristi primjene mega doza vitamina C u prevenciji obične prehlade, no u dozi od 1000 mg dnevno može pridonijeti kraćem trajanju i manjem intenzitetu obične prehlade.
Deficit cinka široko je prisutan u svijetu i pretpostavlja se da je status cinka kritičan faktor koji utječe na imunost. Stoga se preventivno preporučuje suplementacija u dozi od 20 mg dnevno za optimalnu imunofunkciju. Uz suplementaciju većim dozama (150 mg) evidentirano je kraće trajanje prehlade kod odraslih te smanjeno trajanje i intenzitet upale pluća kod djece.
Također, suplementacija selenom u dozi od 50 μg dnevno pokazuje korisne učinke za poboljšanje imuniteta i prevenciju virusnih bolesti, a u dozi od 200 μg može skratiti trajanje bolesti.