U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o uticaju lekova na osobe sa dijabetesom.
Osobe s dijabetesom u svakodnevnom životu koriste brojne lekove za kontrolu vrijednosti glukoze u krvi – od oralnih, kojih danas imamo na desetke vrsta, preko supkutanih antidijabetika novije generacije pa sve do inzulina kao osnovne terapije dijabetesa tip 1. No što se desi ako se osoba s dijabetesom prehladi? Boluje od astme? Ima srčanih problema? Depresivna je Ili možda ima reumatoidni artritis (RA)? Što ako želi uzimati oralne kontraceptive? Kako lijekovi nužni za tretiranje takvih stanja utječu na ionako lako oscilirajuće i često teško kontrolirajuće vrijednosti GUK-a?
U ovo zimsko doba većina posjeta pacijenata ljekarnama, ne samo onih koji boluju od dijabetesa, kao svoj razlog ima upravo prehladu, kašalj ili gripu. Nekako je logično, i nameće se samo od sebe, da pri biranju pastila za grlo, sirupa za kašalj ili sirupa za imunitet, biramo one u čijoj formulaciji se ne nalazi saharoza, već koji u sebi imaju nekakvo sladilo tj. umjetni ili pak prirodni zaslađivač, bilo aspartam, steviu, maltitol i sl. Međutim, zbog laksativnog učinka takvih zaslađivača u pastilama, bitno je ne prekoračiti maksimalnu dnevnu dozu od obično 6 do 8 pastila. Kod odabira nazalnih dekongestiva, koji se često nalaze u kombiniranim oralnim pripravcima, trebalo bi obratiti pažnju na mogućnost utjecaja pseudoefedrina na ubrzanje pulsa i povišenje tlaka te blago povećanje GUK-a, budući da hipertenzija često dolazi kao jedan od komorbiditeta dijabetesa.
Za hipertoničare i osobe s nepravilnim otkucajima srca, bolji izbor bi bio klorfenamin koji jednako tako djeluje dekongestivno, ali s puno manjim utjecajem na puls. Također nije neobično vidjeti da se uz dijabetes razviju i druge autoimune bolesti, a kod nekih je često u terapiji nužno koristiti kortikosteroide (KKS). Kod reumatoidnog artritisa oni su temelj kratkoročne protuupalne terapije, dok se za inhalacijskim, a nekad i oralnim KKS, poseže i npr. u nezadovoljavajuće kontroliranoj astmi. Iako nužni, oni kao i svi lijekovi, imaju svoje nuspojave. Za nas najrelevantnija nuspojava je upravo povišenje razine glukoze u krvi koja dovodi do potrebe pojačanja doze terapije dijabetesa tijekom liječenja, bilo oralne, bilo supkutane, naravno uz savjetovanje s liječnikom. Još jedan od čestih komorbiditeta šećerne bolesti jesu krvožilne bolesti, hipertenzija i razne aritmije za čiju se kontrolu koristi skupina lijekova zvana beta blokatori (prepoznatljivi po sufiksu –lol, npr. bisoprolol, nebivolol, karvedilol i sl.).
Dok se antagonisti beta 2 receptora (npr. salbutamol) koriste u simptomatskoj terapiji astme, beta 1 blokatori jedan su od temelja liječenja raznih aritmija, zatajenja srca i drugih srčanih bolesti. Ovisno o njihovoj selektivnosti, razlikuje se i intenzitet mogućih nuspojava, ali najbitnija je da upozoravajući znakovi hipoglikemije (ubrzani rad srca, nemir, smetenost) mogu biti zamaskirani njihovim djelovanjem. Potrebno je osvijestiti pacijente s novootkrivenom bolesti krvožilnog sustava ili novootkrivenim dijabetesom na ovu moguću interakciju te je potreban dodatan oprez i češće mjerenje razine GUK kako bi se izbjegla „neliječena“ hipoglikemija.
Ovako kompleksna bolest kao što je dijabetes nerijetko uzima danak i na psihičko zdravlje. Kod težih slučajeva, gdje osoba s dijabetesom ima i dijagnosticiranu depresiju, liječnik i ljekarnik trebali bi prepoznati potencijalni izraženiji hipoglikemijski učinak inzulina, metformina i preparata sulfonilureje uz primjenu nekih antidepresiva starije generacije, npr. inhibitora monoaminooksidaze, ali srećom danas su dostupne puno novije i bolje generacije antidepresiva kod kojih utjecaj na endokrini sustav ne spada u česte nuspojave.
Nadalje, u raspravama o dijabetesu, ne čujemo često teme vezane za odgovoran seksualni život. Osobe s dijabetesom ženskog spola, često se nalaze u nezgodnoj situaciji zbog straha od uzimanja oralne hormonske kontracepcije (OHK), odnosno zbog straha od razvitka duboke venske tromboze, jedne od najozbiljnijih nuspojava OHK-a. Naime, kao što su i npr. pozitivna anamneza za tromboembolijske poremećaje ili konzumiranje cigareta iznad 35. godine, tako su i diabetes mellitus s vaskularnim komplikacijama (nefro-, retino- i neuropatija) ili onaj koji traje dulje od 20 godina po WHO-u apsolutna kontraindikacija za korištenje OHK. Međutim, ne postoje podaci da uzimanje oralnih hormonskih kontraceptiva pogoršava šećernu bolest tip 1 ili 2, ako je ona regulirana i ako nema mikro- i makrovaskularnih komplikacija.
Još jedan od čestih problema s kojima se pacijenti susreću i dolaze tražiti pomoć u ljekarnama jest konstipacija i opstipacija. Pogotovo je česta kod osoba s dijabetesom tip 2 koji možda ne reguliraju svoju bolest jedući zdravo, već im se prehrana sastoji od previše rafiniranih ugljikohidrata i previše masti, a premalo vlakana i vode. Jedan od učinkovitijih laksativa koji se može kupiti u slobodnoj prodaji je laktuloza. Laktuloza je šećer, disaharid koji se sastoji od fruktoze i galaktoze te se ona u debelom crijevu djelovanjem crijevnih bakterija razgrađuje u niskomolekularne kiseline koje na sebe vežu vodu i samim time daju laktulozi učinak osmotskog laksativa. Iako neće utjecati direktno na vrijednosti šećera u krvi, pogotovo zbog jako male sistemske apsorpcije, kao i sa svim ugljikohidratima oboljeli od dijabetesa trebaju biti oprezni, pogotovo ako je šećerna bolest neregulirana. Neki od prirodnih i skroz sigurnih načina na koje bi osoba s dijabetesom mogla riješiti problem konstipacije su povećani unos vlakana prehranom (više povrća, žitarica poput zobenih i slično) ili dodatcima prehrani poput ljuskica sjemenki psylliuma tj. indijskog trputca, dovoljan unos tekućine (min. 2 l na dan) te povećana fizička aktivnost jer sjedilački način života usporava kako cijeli organizam tako i probavu.
Što onda napraviti kada se nađemo u situaciji da jedan lijek koji nam u jednu ruku toliko pomaže, s druge strane nam poremeti vrijednosti šećera do te mjere da nam se, od oscilacija iz hipo u hiperglikemiju, pogorša i to prvotno stanje koje liječimo?
Također smatram da je potrebno naglasiti da bilo kakav stres, bilo fizički u obliku bolesti i narušavanja homeostaze, bilo psihički, utječe na vrijednosti šećera u krvi te da smo svi mi osobno odgovorni za stavljanje svog zdravlja na prvo mjesto i redovito posjećivanje liječnika i uzimanje propisane terapije jer jedino tako ćemo moći biti ona najbolja verzija sebe i za nas same i za druge. Što onda napraviti kada se nađemo u situaciji da jedan lijek koji nam u jednu ruku toliko pomaže, s druge strane nam poremeti vrijednosti šećera do te mjere da nam se, od oscilacija iz hipo u hiperglikemiju, pogorša i to prvotno stanje koje liječimo? Nema savršenog i jednostavnog odgovora.
Korisno je naučiti prepoznati kako naše tijelo reagira na određenu terapiju, naučiti na vrijeme reagirati na znakove hipo, ali i hiperglikemije, tako što ćemo pojesti par bombončića dekstroze ili bananu u slučaju prve ili u drugom slučaju, popiti dovoljno tekućine i dati si korekciju.
Dijabetes, kao i bilo koja autoimuna bolest i hormonski disbalans, kompleksna je bolest i kao takva zahtijeva veliku brigu i za održati nekakvo idealno stanje potrebno je da se posloži puno faktora. Počevši od „pogađanja“ prave terapije, pravog broja jedinica inzulina ili doze oralnih antidijabetika za trenutno stanje po naputku doktora, preko kontinuiranog praćenja vrijednosti GUK-a preko senzora kako bi se moglo pravovremeno intervenirati ako vrijednosti krenu naglo divljati npr. nakon uzimanja metilprednizolona zbog egzarcerbacije RA, sve do odabira prave hrane koja će nam dati onaj temeljni poticaj da se bolje i zdravije osjećamo.
Korisno je naučiti prepoznati kako naše tijelo reagira na određenu terapiju, naučiti na vrijeme reagirati na znakove hipo, ali i hiperglikemije, tako što ćemo pojesti par bombončića dekstroze ili bananu u slučaju prve ili u drugom slučaju, popiti dovoljno tekućine i dati si korekciju.
Velika većina oboljelih od dijabetesa će tijekom života, bez obzira koliko dobra naša glukoregulacija bila (iako, naravno, što se više pazimo, manji su rizici), oboljeti od još nekih pratećih bolesti za koje će nam trebati drugi lijekovi. To što neki lijek ima nuspojave ili ulazi u interakcije s lijekovima u našoj terapiji dijabetesa, ne znači da nije dobar lijek, već samo znači da trebamo malo opreznije i savjesnije pratiti znakove našeg tijela i u dogovoru s našim liječnicima i ljekarnicima provoditi racionalnu i kvalitetnu farmakoterapiju u kojoj će prednosti uvijek prevladati rizike.