U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o dijabetesu.
Iako mnogi od nas žive dugi niz godina zajedno s dijabetesom i mislimo da znamo sve o toj temi, ponekad se možemo prevariti. Naravno da svi znaju da je glavni uzrok nastanka dijabetesa nedostatak inzulina i da bez njega ne možemo živjeti. Mnogo toga znamo i o samom liječenju dijabetesa, ali ono što me čudi da zapravo malo toga znamo o gušterači. O organu s kojim je zapravo započela cijela naša priča. Isto tako, često se susrećemo i s brojnim zabludama o dijabetesu. Stoga, kroz ovaj tekst želim vas upoznati s gušteračom i dijabetesom, našim vjernim suputnikom.
KAKO JE GRAĐEN PANKREAS?
Prije nego krenemo s opisom građe gušterače, voljela bih vam objasniti dva pojma. To su vanjsko (egzokrino) i unutrašnje (endokrino) izlučivanje. Vanjsko izlučivanje obilježava lučenje enzima, hormona ili nekih drugih tvari putem odvodnih kanala na površinu epitela, u probavni sustav. Takvo izlučivanje imaju na primjer žlijezde slinovnice, znojnice te žlijezde povezane s probavnim sustavom (jetra, gušterača). S druge strane, unutrašnje izlučivanje obilježava lučenje tvari (hormona) neposredno u krv, kao na primjer gušterača ili hipofiza. Dakle, gušterača je organ koji posjeduje obje vrste izlučivanja i to ju čini posebnom. Svaki njezin dio je bitan i ima važnu ulogu za skladno djelovanje našeg organizma. Egzokrini dio gušterače odgovoran je za proizvodnju probavnih enzima i omogućava normalnu probavu hrane. Isto tako, probavni enzimi osiguravaju dostupnost hranjivih tvari, kao što su glukoza, aminokiseline i lipidi, organizmu.
Endokrini dio gušterače sastoji se od posebnih stanica (α i ꞵ) koje se nalaze u nakupinama i zovemo ih Langerhansovi otočići. Te stanice proizvode inzulin i glukagon. Točnije, ꞵ-stanice proizvode inzulin, a α-stanice glukagon. To su hormoni koji djeluju na održavanje optimalne koncentracije glukoze u krvi.
ŠTA JE INSULIN?
Insulin je peptidni hormon kojega proizvode ꞵ-stanice gušterače. Kada se inzulin stvara u normalnom organizmu, prvo nastaje u oblikuprohormona koji sa sastoji od 3 lanca (A, B i C). Cijepanjem A i B lanca od C lanca, nastaje aktivni oblik inzulina.
Inzulin i C lanac (naziva se još i C-peptid) se zajedno izlučuju iz gušterače u krv. C-peptid nema neku posebnu ulogu u organizmu, već je dobar dijagnostički parametar o inzulinskoj proizvodnji i aktivnosti. Osnovna uloga inzulina je da omogućava ulazak glukoze u stanice i tako snižava koncentraciju glukoze u krvi. Osim što djeluje na metabolizam glukoze, ima i brojne druge učinke. Nakon obroka, potiče pohranuglukoze u jetrii mišićima u obliku glikogena. U slučaju kada je previše glukoze i stvoreno je previše glikogena, inzulin će potaknut pretvorbu glukoze u masne stanice (mast). Isto tako potiče sintezu bjelančevina i sprječava njihovu razgradnju te tako pridonosi rastu. To znači da pomaže hormonu rasta da rastemo.
ŠTA JE DIJABETES I KAKO NASTAJE?
Dijabetes je kronična bolest koja nastaje zbog poremećaja u metabolizmu glukoze, koji dovode do hiperglikemije. Postoji nekoliko tipova dijabetesa tip 1 i 2, gestacijski (trudnički) te LADA (tip 1.5) i MODY koji se u zadnje vrijeme sve češće spominju.
Tip 1 dijabetesa je autoimuni poremećaj uslijed kojeg dolazi do gubitka funkcije ꞵ-stanica gušterače. Najčešće se otkriva u dječjoj i adolescentnoj dobi. Može se obiteljski naslijediti, no točan mehanizam nastanka nije još uvijek poznat. Postoje pretpostavke da ga mogu uzrokovati virusne infekcije, no to još nije dovoljno istraženo. Liječi se potkožnom primjenom inzulina.
Tip 2 dijabetesa poremećaj je metabolizma glukoze koji se najčešće pojavljuje u odraslih osoba. Započinje inzulinskom rezistencijom, koja je posljedica nedovoljnog izražaja receptora za glukozu na stanicama te tako stanice ne iskorištavaju glukozu. Glavni uzroci nastanka su prekomjerna tjelesna težina, pogotovo u području trbuha (tzv. abdominalna mast) i nedovoljna tjelesna aktivnost. Potrebno je naglasiti kako uzrok nastanka ovog tipa dijabetesa nije nedovoljna koncentracija inzulina, već nemogućnost stanica da iskorištavaju glukozu. Ako inzulinska rezistencija potraje dulje vremena, dolazi do „umaranja“ ꞵ-stanica i na kraju do smanjene proizvodnje inzulina. Ovaj tip dijabetesa se može dobro regulirati pravilnom prehranom i tjelesnom aktivnošću te smanjenjem prekomjerne tjelesne težine. Najčešće se u ranijim fazama koriste lijekovi koji potiču osjetljivost stanica na inzulin, dok u kasnijim potkožna primjena inzulina.
Gestacijski dijabetes se pojavljuje u trudnoći i najčešće nakon trudnoće nestaje.
LADA (tip 1.5) jest „spoj“ tipa 1 i tipa 2 dijabetesa. Pojavljuje se najčešće u odrasloj dobi, ali je autoimune naravi kao i dijabetes tipa 1. Liječi se potkožnom primjenom inzulina.
MODY je naslijeđen oblik dijabetesa tipa 1 koji se najčešće pojavljuje u adolescenata i mladih odraslih, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi. Od tipa 1 se razlikuje po tome što mu simptomi nastaju postepeno (slično kao i kod tipa 2 dijabetesa), dok je sličan po tome što gušterača ne može proizvoditi inzulin.