U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo i edukujemo javnost o istraživanju Američke dijabetološke asocijacije iz 2018 godine o povezanosti mikroflore i dijabetesa. 

 

 

e Perfect Storm“ za dijabetes tip 1, je naučno istraživanje koje je objavljeno 2008. u American Diabetes Association, autori su Outi Vaarala i saradnici.

Drugi naziv istraživanja je – Kompleksna povezanost intestinalne mikroflore, crevne propustljivosti i mukoznog imuniteta.

Da vidimo o čemu se ovde radi i kako nam nova saznanja mogu pomoći u boljem razumevanju patofiziologije dijabetesa tip 1. 

Često se navodi da je dijabetes tip 1 rezultat kompleksne interakcije između genetske osetljivosti i faktora životne sredine. Šta čini „savršenu oluju“ za nastanak dijabetesa tip 1? Faktori poremećene mikroflore, „creva koja cure“ i izmenjena imunološka reakcija u crevima.

 

ULOGA CREVA 

Creva predstavljaju najveću površinu u telu, čime su stalo ugrožena mikrobima, antigenima iz hrane i raznima toksinima. Epitel creva mora da zna razliku između patogena i ne patogena kao i antigena u hrani. Oni moraju da tolerišu normalu floru tako što će kontrolisati imuni i inflamatorni odgovor, otuda i važna uloga creva u nastanku alergija i autoimuniteta.

U slučaju dijabetesa tip 1 počeli su da se otkrivaju mehanizmi sinergije između poremećene mikroflore, curenja creva i izmenjenog imunološkog odgovora. Kao važne komponente u patogenezi bolesti ovo mogu biti i ciljevi nove terapije.

 

ŠTA JE ONO ŠTO JE DO SADA ISTRAŽENO?

 


  • Utvrđeno je da oboleli od dijabetes tip 1 imaju povećanu apsorpciju laktuloze i manitola, što ukazuje na pojačanu crevnu propustljivost (Kuifunen, Sapone, Secondulfo i saradnici).


  • Pojačana apsorpcija oralno unete laktuloze i manitola dokazana je kod osoba koje imaju autoimuno oštećenje beta ćelija pankreasa (Bosi i sar.). *Laktuloza i manitol su kompleksni šećeri koji ne podležu apsorpciji u crevima i koji bi kao takvi trebali samo da se izbace iz organizma, bez detektovanja u krvi ili urinu.


  • Promena u visini mikrovila, razmaka između mikrovila i debljine čvrstih veza (Secondulfo i sar.). *Mikrovile su creve resice koje su veoma važne za apsorpciju hranljivih materija, a čvrste veze povezuju enterocite (crevne ćelije) i kada imaju normalnu funkciju deluju kao jaka barijera. Ne dozvoljavaju raznim mikrobima i antigenima koji se nalaze u crevima da „cure“ u krvotok. O sindromu curećih creva čitajte ovde.


  • Visok nivo zonulina kod pacijenata sa dijabetesom tip 1 i promene u čvrstim vezama (Sapone i sar.). *Zonilin je protein koji dovodi do toga da čvrste veze u crevima počnu da popuštaju i propuštaju razne antigene u krvotok, dovodeći do hronične inflamacije, aktiviranja imunih ćelija i autoimuniteta (molekularne mimikrije).


  • Pojačana ekspresija HLA-DR, IL-4, IL-1 alfa, IFN u uzorcima biopsije crevnih ćelija kod dece sa dijabetesom tip 1, kao dokaz upale creva (intestinalna inflamacija) (Savilanti i sar.)


  • Pojačana apoptoza (programirana ćelijska smrt) u crevnim ćelijama (iz biopsije tankog creva), kod dece obolele od dijabetesa tip 1 i prisustvo auto-glutaminaznih antigena (Bister i sar.)


  • Prisustvo enterovirusa kod obolelih od dijabetesa tip 1 (iz bioptiranih uzoraka tankog crva) kod dece obolele od dijabetesa tip 1, kao i hronično prisustvo recidivantnih (ponavljajućih) eneterovirusnih infekcija (Oikarinen i sar.)

I sada neka se neko usudi da kaže da dijabetes tip 1 nema nikakve veze sa zdravljem creva. Pogledajte koliko naučnih istraživanja je pokazalo tu vezu!

Ako vam lekar kaže da vaše stanje ima samo veze sa vašim pankreasom, bežite od njega, taj se zaglavio negde u 1980-toj godini.

Poznato je da oko 500 mikroba boravi u našim crevima, i verovatno ima bar još toliko koji nam nisu poznati. Njihova interakcija sa crevnim epitelom je veoma važna za razvoj imuniteta, naročito u prvim godinama života deteta i može imati dalekosežne posledice na zdravlje. Važno je naglasiti da dobre bakterije u crevima nisu samo nemi posmatrači već aktivni igrači u oblikovanju našeg imuniteta.

 

BARIJERNA FUNKCIOJA CREVNOG EPITELA

Je jedan od najvažnijih funkcija urođenog imuniteta. Zato je patogenim ćelijama vrlo teško da prevare normalnu crevnu floru i da poremete barijernu funkciju. Mora da se poklopi mnogo različitih faktora koji će dovesti do sloma ove jake odbrane.

 

EPITELNE BARIJERNE ĆELIJE 

U tankom crevu postoje mnogobrojne ćelije koje igraju zaštitnu ulogu:


  • Intestinalne epitelne ćelije (enterociti) su glavne ćelije koje apsorbuju nutritivne materije koje unesemo putem hrane. One su crevima prave čvrste veze (tight junctions) stvarajući zonulu ocludens, najvažniju barijeru između spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta.


  • U specifičnom imunitetu važnu ulogu igraju i M ćelije koje su specijalizovane da prepoznaju strane antigene i mikrobe. „Strance“ isporučuju limfoidnom tkivu koje se nalazi unutra tankog i debelog creva.


  • Peharaste ćelije sekretuju sluz koja je veoma važna u zaštiti svih crevnih ćelija (citoprotekcija) jer štiti sluzokožu ali i dobre crevne bakterije.


  • Panetove ćelije – takođe su važne u zaštiti crevne sluznice ali i obnavljanju crevnog epitela. Luče veliki spektar antimikrobnih jedinjenja koje deluju na gram pozitivne i negativne bakterije, gljivice, parazite i viruse.


  • Intraepitelni limfociti – štite od invazije patogena koji svakodnevno ulaze u naš sistem za varenje.

 

SINDOM ĆUREĆIH CREVA I DIJABETES TIPA 1 

Identifikovano je više proteina koji su uključeni u patologiju – okludin i članovi porodice klaudin. Grupa od oko 20 tkivno specifičnih proteina koji se nalaze između crevnih ćelija imaju važnu ulogu u normalnoj barijernoj funkciji. To su „zaptivni“ proteini koji otvaraju i zatvaraju čvrste veze. Kao što je već rečeno – manitol i laktuloza pokazuju visoku propustljivost creva na nivou čvrstih veza kod dijabetesa tip 1, što znači da je ova barijerna funkcija popustila.

Pošto crevna propusnost omogućava veću izloženost čitavog tela crevnim antigenima, pretpostavlja se da enteropatija prethodi insulinitisu (zapaljenju beta ostrvaca ćelija pankreasa).

Fasano i saradnci su pokazali da oboleli od dijabetesa tip 1 imaju veće koncentracije zonulina u serumu u odnosu na zdravu populaciju, što ukazuje i na veću propusnost crevnog zida.

 

IZMENJENA IMUNOST CREVA 

Promena crevnog imuniteta može biti ključna u patogenezi dijabetesa tip 1. Kod dece sa dijabetesom tip 1 kod kojih se sumnjalo i na postojanje celijakije utvrđeno je da su antitela na glijadin (gluten) negativa ali da uprkos tome postoji neobjašnjivo povećanje upalnih citokina kao što su IL 4, IL 1 alfa.

Dokazano je da postoji poremećaj adaptivnog imuniteta u crevima kod svih ispitivanih pacijenata i da fokus treba pomeriti sa pankreasa na creva kada je u pitanju patogeneza dijabetesa tip 1. U svakom slučaju još nije razjašnjeno da li je poremećen imuni odgovor na hranu i antigene mikroba okidač za upalu creva i povećanu propusnost ili je obrnuto.

Mnogo je potrebno više istraživanja na ovu temu. Veliki posao ostaje onima koji žele da ispitaju povezanost creva i dijabetesa tip 1 ali da veza postoji to je sasvim sigurno.