U cilju ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja, informišemo javnost o tome sa čime se suočavaju mlade osobe kada dobiju dijabetes. 

 

Dosta zavisi od godišta deteta, ali meni se čini da deca ipak lepo razumeju svoje stanje. Mogu lepo da prihvate činjenicu šta se od njih sada očekuje, koje su njihove nove odgovornosti koje treba da preuzmu, u slučaju kada dete ima šest godina i više. Ne govorimo o deci koja imaju tri godine gde je pitanje koliko oni mogu da razumeju čitav koncept. Tu veću ulogu ima roditelj da vodi više računa o terapiji i o ishrani.

Već kada dete ima pet ili šest godina dovoljno je veliko da može samo da preuzime obaveze vezane za sam dijabetes, npr. da se seti tačnog vremena kada treba da uzme terapiju, da ga učimo lagano kakve obroke da priprema, kakve obroke da konzumira, kakva užina da bude i u koje vreme. Osamostaljivanje deteta je uvek ključ ka uspehu, imalo dete dijabetes ili ne, a pogotovo u situaciji sa dijabtesom.

Kada imate dijabetes imate osećaj da ste izgubili kontrolu nad svojim životom, ne možete da predvidite kad će nešto da se desi, kada neće. Ako vodite računa i o ishrani i o terapiji dovoljan je neki stres u toku dana koji niste planirali da vas izvede iz ravnoteže i da se već poremeti čitava slika nivoa šećera u krvi i uopše funkcionisanja tog dana. Bitno je da osoba ima osećaj da je uspostavila neku kontrolu i da neki segmet može da kontroliše, a mislim da je za decu to još važnije.